Posjetili smo Klokovčevik nedaleko Slavonskog Broda - poznat šljivarski kraj
Voćari nezadovoljni unatoč obilnom urodu
Zbog čestih i obilnih kiša i tuče plodovi su dosta oštećeni i trunu, a najveći je problem kome plasirati urod jer se kilogram konzumne šljive na veliko teško prodaje i za 1,50 kuna.
U nekim dijelovima Slavonije šljiva je odlično rodila. Grane su se savile do zemlje. U to smo se uvjerili u Klokočeviku nedaleko Slavonskog Broda. U tom selu podno Dilj gore, poznatom po voćarskoj proizvodnji, šljivom je zasađeno pedesetak hektara intenzivnih nasada. Samo obitelj Drage Kulaša ima gotovo pet hektara šljivika. Iako je šljiva dobro ponijela, a neka stabla sorte “stanley” daju i 150 kilograma plavih plodova, naši domaćini nisu baš bili zadovoljni berbom.
- Zbog obilnih kiša i nepovoljnog vremena tijekom cijele vegetacije plodove je prilično zahvatila trulež, tako da dosta plodova opada prije berbe - kaže Goran Kulaš.
Na slične probleme tuže se i u obiteljskom gospodarstvu Ružić koje ima nasad od tristo stabala šljiva.
- Berba smo počeli prije dva tjedna. Godina je loša, pola šljive pada na zemlju, a pola beremo u “gajbe” za prodaju. Zbog preobilnog uroda plodovi su nešto sitniji, a zbog nedostatka sunca i nešto lošije kvalitete - kaže Dražen Ružić, dok njegova brojna ekipa: otac, supruga, sinovi, rodbina i susjedi neumorno pune kašete.
U Klokočeviku prevladava sorta “stanley” koja se odlikuje velikom rodnošću. Tamošnji voćari posadili su i nekoliko čačanskih selekcija, a ima i drugih stolnih sorti, ali su manje zastupljene, primjerice: “ruth gerstetter”, “kalifornijska plava”, “valjevka”…
Ilija Vincek koji je završio berbu, pohvalio nam se da među 820 stabala, među kojima je zastupljeno i više različitih domaćih šljiva, ima i nadaleko poznatu i priznatu “bistricu”. Ističe da je riječ o najkvalitetnijoj šljivi koja je nekada bila najzastupljenija domaća sorta u Slavoniji.
- Nekad su naši stari u kotlušama pekli odličan pekmez od te šljive, to nam je bila glavna hrana – sa sjetom se prisjeća Vincek vremena kada je šljivovača od bistrice “tekla u potocima i mirisala slavonskim šorovima”, a specijalitet su bile i sušene šljive. Naravno, vragolasto dodaje, “i snaše su tada bile jedrije”! Nažalost, neizlječiva bolest šarka uzela je svoj danak i gotovo u potpunosti uništila tu šljivu u slavonskim voćnjacima poznatu i po nazivima “požegača” i “mađarica”. I ono malo tih sitnijih ali posebnih plodova što ih je ubrao u svom voćnjaku Ilija prodaje tek za dvije kune po kilogramu. Slično je i sa modernim krupnijim sortama.
- Cijena je zaista kriminalna, minimalna! Konzumnu šljivu na veliko prodajemo po 1,5 kune za kilogram. Nema tu zadovoljstva ni pored dobrog uroda – žali se Drago Kulaš, napominjući da najviše prodaju na zagrebačkoj Veletržnici, a nešto će prodati Poljoprivrednoj zadruzi “Eurovoće” iz Orahovice.
I dok se u mnogim dijelovima Slavonije novopečeni voćari odlučuju upravo za podizanje suvremenih nasada šljivika, zahvaljujući uostalom novčanim potporama kojima država potiče sadnju dugogodišnjih nasada, naši domaćini pokušavaju “stati na loptu”.
- Zbog sve većih problema s prodajom, mislim da šljivu neću više nikada saditi - žali se Dražen Ružić. Njegov otac Šimo dodaje kako je šljiva dobro voće samo problem je prodati svježe plodove, a i rakija sve teže pronalazi put do kupaca.
- Mladima koji se odluče za sadnju šljivika poručujem da dobro razmisle kamo s proizvedenim količinama kad nasadi dospiju u rod - kaže Drago Kulaš, napominjući da je sa sinom kupio tri jutra prvoklasne zemlje za šljivik, ali su odustali od sadnje tog voća, a još se nisu odlučili za drugo.
- Kao mlad voćar ne znam kako bih sve to komentirao. Priča se da nam nedostaje voća. Mi bismo radili i proizvodili mnogo veće količine, jer imamo volju za to, dovoljno stručnog iskustva, i bogomdane terene, ali muke nastanu kad počnete berbu: komu to plasirati i po kojoj cijeni - upozorava Goran Kulaš.
Problemi šljivara slični su teškoćama drugih proizvođača poljoprivrednih proizvoda. Najviše ih muči problem neorganiziranosti na, kako kažu, inače nesređenom hrvatskom tržištu.
Vjeko Hudolin