Leptiri (Lepidoptera)

          Red Lepidoptera broji oko 160 000 vrsta i jedan je od najbrojnijih redova kukaca od kojih su mnogi važni poljoprivredni štetnici. Imaju 2 para krila koji su većinom prekriveni raznobojnim ljuskicama ispod kojih se nalazi razgranata nervatura koja pomaže pri određivanju pojedinih vrsta. Vrlo su dobri letači. U nekih vrsta leptira prisutan je spolni, a u drugih sezonski dimorfizam. Usni ustroj je građen za lizanje i sisanje, a u obliku je rila svijenog u krug. Odrasli oblici leptira ne prave štete, već to rade njihove gusjenice koje imaju usni organ za grizenje i žvakanje. Imaju izduženo valjkasto tijelo i 3 para prsnih i 2 – 5 pari nogu na zatku. Najčešće su obrasle različito obojenim dlačicama čiji raspored može poslužiti za determinaciju. Mnoge vrste prave pređu kojom zapredaju biljne dijelove unutar kojih prave kukuljice. Kukuljica je pokrivenog oblika s vidljivim nogama i krilima. Leptiri se dijele na 2 podreda: Jugatae i Frenatae. Podred Frenatae dijeli se na dvije skupine: Microfrenatae (Microlepidoptera) i Macrofrenatae (Macrolepidoptera). Od važnijih štetnika vinove loze, skupinu Microlepidoptera pripadaju vrste: pepeljasti i žuti grozdov moljac, grozdov savijač, a u skupinu Macrolepidoptera vrste: grba korak i lozina sovica.

Lozin pupar (Theresimima ampelophaga)

            Općenito. Ne javlja se masovno svake godine, ali je prisutan u nekim vinogorjima u Hrvatskoj. Raspon krila leptira je 20 – 26 mm, a ujednačene su tamnosmeđe do crne boje. Tijelo leptira je plavosive boje. Mlađi stadiji gusjenica su žućkaste boje, a starije gusjenice imaju izražene tamne bradavice iz kojih izbijaju čuperci dlačica. Gusjenice mogu biti do 15 mm duge.

            Biologija. Prezime gusjenice na skrovitim mjestima, najčešće u otpalom lišću, odbačene rozgve ili pod korom. Izlaze u proljeće. U hladnijim kontinentalnim područjima ima samo jednu generaciju, a u toplim krajevima može imati dvije generacije godišnje. Leptir se javlja od sredine lipnja do kolovoza.

            Štete. Buše pupove prije njihovog otvaranja, a kasnije napadaju i listove s donje strane. Izgrizaju parenhim lista te se mjestimično vide propali dijelovi lista samo s nepojedenom nervaturom. Za jakog napada može doći do golobrsta.

            Zaštita. Prisutnost leptira može se pratiti pomoću feromonskih mamaca koji se postave unutar vinograda. Ako su na mamcu prisutni leptiri, u proljeće će doći do napada gusjenica. Tretiranje se obavlja uljnim sredstvima (CRVENO ULJE, MODRO ULJE, BIJELO ULJE, MINERALNO SVIJETLO ULJE) u zimskom razdoblju, a kasnije se rabe insekticidi koji imaju dozvolu za tretiranje grozdovih moljaca. Prednost treba dati manje opasnim insekticidima na bazi Bacillus thuringiensis koji se preporučuju u zapadnoeuropskim zemljama.

Pepeljasti grozdov moljac (Lobesia botrana)

            Općenito. Pepeljasti i žuti grozdov moljac jedni su od najvažnijih štetnika vinove loze, a iako se nazivaju moljcima, pripadaju u savijače. Pepeljasti grozdov moljac proširen je u čitavoj zemlji i svuda je, osim u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske, značajniji od žutog grozdovog moljca. U pojedinim godinama zabilježeni su visoki gubici u mnogim velikim vinogradima. Tako su 1969. godine gubici iznosili oko 25%, a ponegdje i do 50%. Često se javljaju samo povremeno, no u nekim su područjima kao što je Plešivičko vinogorje redovita pojava. Prednja krila pepeljastog moljca nepravilno su obojena poput mramora sive boje. Stražnja krila su im svijetlo sive boje s tamnijim rubom. Gusjenica leptira je zelene boje sa žutom ili žutosmeđom glavom te je vrlo živahna. Uslijed uznemiravanja baca se unazad vijugajući tijelom ili ispreda paučinastu nit i visi na njoj. Duž leđa i bokova gusjenice vidljiva su 4 reda malih bradavica s dlačicama. Kukuljica je tamnozelenkaste boje, 5 – 7 mm duga, a na kraju trbuha nalaze se 8 kukastih čekinja. Raspon krila leptira je 12 – 15 mm. Dugi su 5 – 6 mm, a gusjenice mogu narasti do 11 – 12 mm.

            Biologija. Pepeljasti grozdov moljac ima 3 generacije, a za vrijeme izuzetno toplih godina može imati i 4 generacije godišnje koje se preklapaju. Prezimi u stadiju kukuljice na raznim skrovitim mjestima na čokotu i oko njega, najčešće ispod kore čokota. Let leptira počinje kada kroz desetak dana srednja dnevna temperatura prelazi 10°C, što je najčešće u svibnju, a u Dalmaciji i u travnju. Aktivni su u sumrak. Ženke prve generacije jaja odlaže na cvjetne pupove, peteljkovinu i peteljke, a zatim na cvjetove vinove loze. U Dalmaciji je česta pojava odlaganja jaja i na cvjetove maslona i nekih drugih biljaka te su zbog toga štete prve generacije u Dalmaciji manje nego u ostalim krajevima. Ženka najčešće odlaže 40 – 60 jaja, a može i do 120. Inkubacija traje 7 – 10 dana. Gusjenice se kukulje unutar grozdića, između lišća ili u pukotinama na čokotu, a ovaj stadij traje oko 10 dana. Druga generacije leptira javlja se u srpnju, a u Dalmaciji u lipnju. Ženka ove generacije jaja odlaže na zelene bobice, a inkubacija traje 4 – 6 dana, a razvoj gusjenica traje 17 – 24 dana. Stadij kukuljice odvija se kao i u prvoj generaciji. Treća generacija javlja se u drugoj polovici kolovoza i u rujnu, a u Dalmaciji krajem srpnja i u kolovozu. Jaja odlažu na već skoro zrele bobe, a u zakorovljenom vinogradu u Dalmaciji jaja mogu biti odložena i na korove. Razvoj gusjenice također traje dvadesetak dana. Pepeljasti grozdov moljac zahtijeva toplo vrijeme, sa umjerenom vlagom zraka. Budući da je prema zahtjevima okoliša pepeljasti grozdov moljac ograničeniji od žutog, periodički je štetnik s velikim odstupanjima u intenzitetu pojave. Ponekad ta odstupanja variraju iz godine u godinu, a ponekad i od lokaliteta do lokaliteta u istoj godini.

            Štete. Pojedine kultivare napada različitim intenzitetom. Jače napadaju kultivare sa zbijenim grozdom. Štetni stadij su gusjenice. Gusjenice prve generacije oštećuju cvijet loze te ga zapredaju, a jedna gusjenica za mjesec dana može uništiti i do pedesetak pupova ili tek zametnutih bobica. Druga generacija oštećuje bobice, a glavni napad se može očekivati u srpnju i kolovozu, a u Dalmaciji u lipnju i srpnju. Gusjenice se ubušuju u bobice i izgrizaju ih iznutra, a ponekad može ostati samo sjemenka. Jedna gusjenica druge generacije može oštetiti 4 – 9 bobica. Gusjenice treće generacije oštećuju bobe i hrane se njima iznutra te se u njima mogu nalaziti i za vrijeme berbe. Jedna gusjenica treće generacije može oštetiti i 3 – 7 boba. Napad treće generacije može omogućiti zarazu sivom plijesni (Botrytis cinerea) i pogoduje njenom širenju.

            Zaštita. Prirodni neprijatelji vrlo malo utječu na dinamiku populacije pepeljastog grozdovog moljca. Preporučuju se sve agrotehničke mjere koje pogoduju strujanju zraka u vinogradu budući da grozdovi moljci napadaju vinograde u kojima je prozračivanje slabo zbog gustoće nasada, velike bujnosti, smjeru pružanja redova ili slično. Pretjerana gnojidba dušikom dovodi do velike bujnosti čokota i vlažnije mikroklime što pogoduje razvoju moljaca, ali i važnih bolesti. Gusjenice prve generacije vrlo lako se zapažaju na cvjetovima te zbog toga u vrijeme cvatnje treba često pregledavati lozu. Suzbijanje prve generacije treba provesti kako bi se smanjio napad ostalih generacija. Druga i treća generacija teže se zapažaju, a često i prekasno za suzbijanje budući da se nalaze na ili u bobama. Suzbijati ih treba na samom početku napada.

            Za vrijeme leta leptira potrebno je u vinograde postaviti feromone kako bi se njihova brojnost mogla pratiti. Moguće je upotrebljavati feromone koji su specifični za svaku vrstu moljaca, ali i kombinirane feromone za obje vrste. Feromoni privlače mužjake, a nalaze se u plastičnim ampulama koje se stavljaju u posebni ferotrap, odnosno lovku ili klopku. Preporuča se da se u jednom vinogradu postavi najmanje 3 ferotrapa. Praćenjem broja ulovljenih leptira te uspoređivanje s intenzitetom pojave u prethodnim godinama može se prognozirati visina šteta i odrediti optimalni rok provedbe suzbijanja. Rok za suzbijanje je najčešće 4 – 8 dana nakon najvećeg ulova leptira. Jedan od načina praćenja je i zbrajanjem srednjih dnevnih temperatura umanjenih za 10°C. Pri zbroju od 110°C počinje se provoditi suzbijanje. U novije vrijeme feromoni se koriste i za izravno suzbijanje metodom zbunivanja (konfuzije). Velik broj izvora mirisa zbunjuje mužjake te ne mogu naći ženku za oplodnju. Na taj način se brojnost gusjenica naglo smanjuje. Što je veća površina to je veći i uspjeh ove metode jer se smanjuje dolet leptira iz drugih objekata. Vjetar ima značajan utjecaj na učinak ove metode, a što je vjetar jači, učinkovitost je manja.

            Pri izboru insekticida treba voditi brigu da što manje forsiraju pojavu crvenog voćnog pauka, ali i da pošteđuju prirodne neprijatelje. Najučinkovitiji takvi insekticidi su bioinsekticidi na osnovi Bacillus thuringiensis var. kurstaki, kojima za bolju učinkovitost treba dodati i 0,5% šećera kad se koriste za suzbijanje prve generacije. Ove insekticide najbolje je i upotrijebiti za suzbijanje prve generacije budući da se te gusjenice nalaze na površini cvjetova dok su gusjenice svih ostalih generacija unutar bobica te će učinkovitost ovih bioinsekticida biti znatno smanjena. Mogu se koristiti i naturaliti na bazi spinosada i biotehnički insekticidi kao što su regulatori rasta i razvoja. Sve navedene pripravke potrebno je aplicirati preventivno, u početku pojave gusjenica ili u vrijeme najvećeg leta leptira.

            Kemijski insekticidi mogu se primijeniti i kurativno, a za suzbijanje treće generacije moljca potrebno je primijeniti one kraće karence budući da je napad obično blizu berbe. Za suzbijanje gusjenica u zbijenim grozdovima bolje učinke postižu sredstva fumigantnog djelovanja. Za uspješnu zaštitu ponekad je potrebno samo 1 tretiranje, najčešće prve ili druge generacije, no najčešće se provode 2 ili 3 tretiranja tijekom vegetacije. Aktivne tvari koje imaju dozvolu za suzbijanje pepeljastog grozdovog moljca su: deltametrin, alfa-cipermetrin, fenoksikarb, abamektin, esfenvalerat, gamacihalotrin, emamektin benzoat, cipermetrin, klorpirifos, indoksakarb itd.

            Tretiranje insekticidima protiv grozdovih moljca ponekad se kombinira sa suzbijanjem plamenjače i pepelnice, ako se rokovi suzbijanja poklapaju. Iako praktičari pronalaze veliki broj prednosti, veliki nedostaci ove metode su povećani utrošak insekticida što poskupljuje aplikaciju i potreba za tretiranjem lisne mase koja se pri napadu grozdovih moljaca ne tretira što može dovesti do povećanja populacije crvenog voćnog pauka, ali i povećanja rezidua u grožđu.

Žuti grozdov moljac (Eupoecilia ambiguella)

            Općenito. Skupa s pepeljastim grozdovim moljcem, jedan je od najvažnijih štetnika vinove loze iako je manje štetan. Prednji par krila, kao i prsište i glava leptira su žute boje s jasno uočljivom tamnom poprečnom prugom, a stražnjih par krila je sive boje. Veličina tijela leptira je do 7 mm, a raspon krila 12 – 15 mm. Gusjenica žutog moljca ružičaste je boje s crnom glavom te  za razliku od gusjenice pepeljastog moljca vrlo troma.

            Biologija. Biologija žutog grozdovog moljca vrlo je slična biologiji pepeljastog grozdovog moljca. Jedina znatna razlika je u broju generacija. Dok pepeljasti moljac ima 3, rijetko kad 4 generacije, žuti grozdov moljac ima samo 2 generacije godišnje. Prezimi u stadiju kukuljice na skrovitim mjestima čokota ili oko njega. Prva generacija obično se javlja prije prve generacije pepeljastog moljca, u travnju i svibnju, a druga generacija se javlja u srpnju i kolovozu. Leptiri su najaktivniji noću i odlažu vrlo sitna jaja na gotovo sve biljne organe vinove loze, peteljkovinu, cvjetove, pupove i bobice. Za razvoj treba visoku vlažnost zraka, ali ima manje zahtjeve za toplinu, a ubraja se u eurivalentne vrste. Pojava žutog grozdovog moljca ujednačenija je od pojave pepeljastog grozdovog moljca.

            Štete. Gusjenice čine vrlo slične štete kao i gusjenice pepeljastog grozdovog moljca.

            Zaštita. Mjere suzbijanja žutog grozdovog moljca vrlo su slične mjerama suzbijanja pepeljastog grozdovog moljca, a cilj je suzbijanje prve generacije kako bi se smanjio napad druge, štetnije generacije gusjenica. Prirodni neprijatelji vrlo malo utječu na dinamiku populacije pepeljastog grozdovog moljca. Preporučuju se sve agrotehničke mjere koje pogoduju strujanju zraka u vinogradu budući da grozdovi moljci napadaju vinograde u kojima je prozračivanje slabo zbog gustoće nasada, velike bujnosti, smjeru pružanja redova ili slično. Pretjerana gnojidba dušikom dovodi do velike bujnosti čokota i vlažnije mikroklime što pogoduje razvoju moljaca, ali i važnih bolesti. Gusjenice prve generacije vrlo lako se zapažaju na cvjetovima te zbog toga u vrijeme cvatnje treba često pregledavati lozu. Suzbijanje prve generacije treba provesti kako bi se smanjio napad ostalih generacija. Druga generacija teže se zapaža, a često i prekasno za suzbijanje budući da se nalaze na ili u bobama. Suzbijati ih treba na samom početku napada.

            Za vrijeme leta leptira potrebno je u vinograde postaviti feromone kako bi se njihova brojnost mogla pratiti. Moguće je upotrebljavati feromone koji su specifični za svaku vrstu moljaca, ali i kombinirane feromone za obje vrste. Feromoni privlače mužjake, a nalaze se u plastičnim ampulama koje se stavljaju u posebni ferotrap, odnosno lovku ili klopku. Preporuča se da se u jednom vinogradu postavi najmanje 3 ferotrapa. Praćenjem broja ulovljenih leptira te uspoređivanje s intenzitetom pojave u prethodnim godinama može se prognozirati visina šteta i odrediti optimalni rok provedbe suzbijanja. Rok za suzbijanje je najčešće 4 – 8 dana nakon najvećeg ulova leptira. Jedan od načina praćenja je i zbrajanjem srednjih dnevnih temperatura umanjenih za 10°C. Pri zbroju od 110°C počinje se provoditi suzbijanje. U novije vrijeme feromoni se koriste i za izravno suzbijanje metodom zbunivanja (konfuzije). Velik broj izvora mirisa zbunjuje mužjake te ne mogu naći ženku za oplodnju. Na taj način se brojnost gusjenica naglo smanjuje. Što je veća površina to je veći i uspjeh ove metode jer se smanjuje dolet leptira iz drugih objekata. Vjetar ima značajan utjecaj na učinak ove metode, a što je vjetar jači, učinkovitost je manja.

            Pri izboru insekticida treba voditi brigu da što manje forsiraju pojavu crvenog voćnog pauka, ali i da pošteđuju prirodne neprijatelje. Najučinkovitiji takvi insekticidi su bioinsekticidi na osnovi Bacillus thuringiensis var. kurstaki, kojima za bolju učinkovitost treba dodati i 0,5% šećera kad se koriste za suzbijanje prve generacije. Ove insekticide najbolje je i upotrijebiti za suzbijanje prve generacije budući da se te gusjenice nalaze na površini cvjetova dok su gusjenice svih ostalih generacija unutar bobica te će učinkovitost ovih bioinsekticida biti znatno smanjena. Mogu se koristiti i naturaliti na bazi spinosada i biotehnički insekticidi kao što su regulatori rasta i razvoja. Sve navedene pripravke potrebno je aplicirati preventivno, u početku pojave gusjenica ili u vrijeme najvećeg leta leptira.

            Kemijski insekticidi mogu se primijeniti i kurativno. Za suzbijanje gusjenica u zbijenim grozdovima bolje učinke postižu sredstva fumigantnog djelovanja. Za uspješnu zaštitu ponekad je potrebno samo 1 tretiranje, najčešće prve generacije, no najčešće se provode 2 ili 3 tretiranja tijekom vegetacije. Aktivne tvari koje imaju dozvolu za suzbijanje pepeljastog grozdovog moljca su: deltametrin, alfa-cipermetrin, fenoksikarb, abamektin, esfenvalerat, gamacihalotrin, emamektin benzoat, cipermetrin, klorpirifos, indoksakarb itd.

            Tretiranje insekticidima protiv grozdovih moljca ponekad se kombinira sa suzbijanjem plamenjače i pepelnice, ako se rokovi suzbijanja poklapaju. Iako praktičari pronalaze veliki broj prednosti, veliki nedostaci ove metode su povećani utrošak insekticida što poskupljuje aplikaciju i potreba za tretiranjem lisne mase koja se pri napadu grozdovih moljaca ne tretira što može dovesti do povećanja populacije crvenog voćnog pauka, ali i povećanja rezidua u grožđu.

Pripravci za suzbijanje grozdovih moljaca:

Grozdov savijač (Sparganothis pilleriana)

            Općenito. Manje je važan štetnih od grozdovih moljaca, no u pojedinim godinama na nekim lokalitetima može nanijeti veće štete. Leptir je žutosmeđe boje s rasponom krila 20 – 25 mm. Gusjenica je prljavo zelene boje i sjajno crne glave, a naraste do 3 cm. Kreće se pomoću trzaja koje nalikuju skokovima.

            Biologija. Prezimi u stadiju gusjenice na čokotima. Javlja se u vrijeme bubrenja pupova. Kukulje se od sredine lipnja u zapredenom lišću. Leptiri lete u lipnju i početkom srpnja, a odlaže jaja na lišće u skupinu. Odložena jaja imaju specifičan oblik, a odložena su poput crijepa na krovu. Nakon izlaska gusjenica iz jaja jajno leglo je bjelkasto i lako se zapaža. Te gusjenice se zavlače na skrovita mjesta i tamo prezimljuju.

            Štete. U vrijeme bubrenja pupova izgriza pupove vinove loze, a kasnije i peteljke listova te izboje koji se lome ali ostanu visjeti na čokotu što je prepoznatljivi izgled šteta za ovog štetnika. Ponekad se ove štete pripisuju mehaničkim oštećenjima vinove loze. Gusjenice često oštećuju i cvjetove i zelene bobice loze.

            Zaštita. Prisutnost štetnika može se odrediti pregledom trsova u proljeće, a prognoza napada u idućoj godini temelji se na ulovu na feromonske klopke koje treba postaviti u vinograd krajem svibnja. Suzbijanje treba usmjeriti na gusjenice, čim se zapaze štete. Sredstva za suzbijanje grozdovih moljaca rabe se i za suzbijanje ovog štetnika. Prednost treba dati biološkim preparatima na osnovi  Bacillus thuringiensis. Od aktivnih tvari koriste se indoksakarb (pripravak: AVAUNT EC), cipermetrin (pripravak: CYTHRIN MAX), esfenvalerat (pripravak: PLINTO) i spinetoram (pripravak: RADIANT).

Lozin ljiljak (Hyles livornica)

            Općenito. Leptir je zelenkastosmeđe boje, s velikim šarama na krilima. Raspon krila mu je do 8 cm. Stražnja krila kraća su od prednjih i kada lete podsjećaju na manje ptice. Gusjenica je šarena, golog tijela, naraste do 9 cm, a na zatku ima mesnati rog. Štetnik je prisutan samo u najjužnijim krajevima jer zbog niskih temperatura ne može prezimiti u Europi te dolijeće iz sjeverne Afrike.

            Štete. Gusjenica se hrani lišćem, cvijetom, a može i bobicama vinove loze.

Grba korak (Peribatodes rhomboidaria)

            Općenito. U Hrvatskoj je periodični štetnik vinove loze, a osim na vinovoj lozi, štete može raditi i na šljivi i drugim voćkama. Prisutan je u gotovo svim vinogradima. Leptir je sivosmeđe boje, kao i gusjenica, s rasponom krila 5 cm. Gusjenica može narasti do 6 cm, a kada se umiri, zbog svoje boje, može izgledati kao dio rozgve. Ime je dobila po načinu na koji se kreće, grbi se.

            Biologija. Prezimi u stadiju gusjenice na čokotima. Gusjenice se javljaju u početku bubrenja pupova. Odrasli oblici lete u svibnju, a najintenzivniji let je u sumrak i noću. Gusjenice nove generacije javljaju se početkom ljeta, a leptiri te generacije lete u kolovozu. Gusjenice druge generacije odlaze na prezimljenje pod koru.

            Štete. Prezimjele gusjenice rade najveće štete. Izgrizaju pupove vinove loze u vrijeme početka bubrenja. Gusjenice prve generacije rade manje štete, a izgrizaju lišće vinove loze i drugih voćaka početkom ljeta. Gusjenice koje odlaze na prezimljenje također ne uzrokuju veće štete no hrane se lišćem.

            Zaštita. Let leptira prati se pomoću feromona koji se u vinograd postave u svibnju. Može se suzbijati zimskim prskanjem uljnim sredstvima (MODRO ULJE, CRVENO ULJE, MINERALNO SVIJETLO ULJE, BIJELO ULJE) uz dodatak alfa-cipermetrina (pripravak: FASTAC 10 EC) stadij gusjenice koji prezimljuje. U vegetaciji se koriste svi insekticidi koji se koriste za suzbijanje grozdovih moljaca. U vrijeme kada gusjenice počinju izgrizati lišće dobre rezultate postižu i bioinsekticidi na osnovi B.t. U manjim vinogradima napad može smanjiti i ručno sabiranje i uništavanje gusjenica.

Lozina sovica (Noctua pronuba)

            Općenito. Polifagna je vrsta. Raspon krila ovog štetnika je oko 6 cm. Prednji par krila je sivosmeđe boje, a stražnji narančasto žut, s crnom pjegom uz rubove, što je karakteristika ove vrste. Gusjenica je također sivosmeđe boje, a na trbušnom dijelu ružičasta. Naraste do 6 cm.

            Biologija. Prezimi u stadiju gusjenice. Javlja se početkom proljeća, a najveće brojnost je u ljetnim mjesecima. Iako je srodna sovicama pozemljušama, vrlo rijetko se zadržava u tlu. Ženke mogu odložiti i više tisuća jaja. U staklenike i plastenike leptiri dolijeću privučeni svijetlom i tu odlažu jaja na biljke.

            Štete. Najveće štete radi u mladim vinogradima. U proljeće najviše oštećuju pupove vinove loze, no mogu se hraniti i povrćem i cvijećem. U Hrvatskoj su veće štete zabilježene u Zagorju. Oštećuju i biljke u staklenicima i plastenicima.

            Zaštita. Za suzbijanje ovog štetnika dozvolu imaju svi insekticidi koji se koriste za suzbijanje grozdovih moljaca.

• Pret
• Sljedeće