Plamenjača vinove loze, peronospora

(Plasmopara viticola)

          Općenito. Pretpostavlja se da je uzročnik plamenjače unesen na američkim Vitis sortama koje su se koristile kao otporna podloga na filokseru. Prva pojava plamenjače zapažena je u Francuskoj 1878. godine odakle se ubrzo proširila na ostatak Europe. Zabilježene su vrlo velike štete uslijed puno veće osjetljivosti europske loze koja se ne bi niti održala da nije bilo pomoći čovjeka. Pojava ove bolesti pridonijela je pronalasku bordoške juhe. U Hrvatskoj je plamenjača prvi put zabilježena 1882. godine te je od tada prisutna gotovo svake godine i nanosi veće ili manje štete, ovisno o klimatskim prilikama i uspješnosti zaštite.

          Biologija. Bolest prezimi u obliku oospora u tlu koje nastaju u pjegama na listovima tijekom ljeta i jeseni. U tlo dospiju nakon raspadanja listova, a mogu podnijeti niske temperature, sušu i visoku vlagu. Klijavost u tlu mogu zadržati i do 5 godina. Broj oospora ovisi o zarazi prošle godine, a ne kliju sve u isto vrijeme. Kad srednja dnevna temperatura dostigne 11°C i kada nastupi dulji kišni period s najmanje 10 mm oborina, oospore klijaju stvarajući makrokonidiju iz koje se zatim oslobađaju zoospore. Zoospore koje su prenesene kapima kiše na prizemno vlažno lišće loze stvaraju primarne zaraze koje se očituju u stvaranju uljanih pjega. Vrijeme koje je proteklo između zaraze i pojave uljanih pjega naziva se inkubacija koja ovisi o temperaturi, a u našim krajevima u svibnju i lipnju traje obično 7 – 14 dana.

          Simptomi. Plamenjača napada sve zelene organe vinove loze, a direktne štete nastaju od napada na cvijet i bobe što smanjuje urod dok indirektne štete nastaju zbog oštećenja listova koji stoga slabije ishranjuju bobe. Štete se mogu osjetiti i iduće godine. Napad je najčešći na listu i bobi, a rjeđe na cvijetu dok je na mladicama i viticama napad vrlo rijedak. Prvi znaci bolesti mogu se uočiti na najdonjim listovima. Na mladim listovima vidljive su zelene do žute zone, takozvane uljane mrlje, koje se povećavaju i mogu doseći promjer do 3 cm. S donje strane mrlja, za vlažnog vremena, pojavljuje se bijela prevlaka, odnosno zoosporangiji koji se u povoljnim uvjetima mogu pojaviti i bez pojave uljanih mrlja. Zaraženi listovi su izvor zaraze za ostale organe vinove loze. Na starim listovima vidljiva su žuta do crvenkasta polja omeđena žilama. Ove zaražene zone s vremenom počinju smeđiti, a tkivo se suši i odumire. Na posmeđenom tkivu ne dolazi do fruktifikacije jer ova gljiva kao obligatni parazit može preživjeti samo u živim stanicama. Sporonosni organi javlju se samo na rubu pjega. Micelij prodire u zdravi dio lista, a pjege se postupne šire, a mogu se javiti na nekoliko mjesta na listu. Ako je zahvaćen veći dio plojke, list se suši i otpada. Do defolijacije može doći već krajem srpnja. Na starom lišću se pri visokim temperaturama mogu pojaviti simptomi, ali bez sporulacije koja izostaje pri temperaturama 30 – 35°C. Na cvijetu cvjetna kapica posmeđi i osuši se, a zaraza prelazi na cvijet koji propada. Na cvijetu se također za vlažnog vremena mogu pojaviti zoosporangiji te stoga cvijet može biti presvučen bijelom prevlakom. Ponekad može biti zaražena i peteljkovina cvata koja se za jake zaraze potpuno posuši, a inače dolazi do spiralnog uvijanja. Zaraza na donjim grozdovima zamjećuje se nakon oplodnje, a često je zaražena samo donja polovica grozda. Tek zametnute bobe se suše i poprimaju tamno smeđu boju. Nakon nekog vremena zaraženi dio grozda otpada. Zaraza boba moguća je od zametanja pa do promjene boje, dok ne počnu omekšavati. Ako su bobe zaražene neposredno poslije cvatnje, na njima se javlja bijela prevlaka. Puči na bobama nakon određenog vremena prestaju funkcionirati pa se infekcija odvija preko puči na peteljkovini s kojih micelij ulazi z bobe. Bobe se smežuraju, poprimaju ljubičasto smeđu boju. Karakteristično za plamenjaču je to što se uslijed zaraze dijela grozda, ostali dio grozda čije bobe nisu zaražene dalje normalno razvija. Puči na peteljkama prestaju kada bobe dosegnu dvije trećine veličine te se nakon toga bobe više ne mogu zaraziti.

          Zaštita. U ekološkoj proizvodnji rabiti se mogu samo fungicidi na osnovi bakra. Svi registrirani fungicidi za suzbijanje plamenjače djeluju dobro primijenjeni i kao preventivna mjera. U razdoblju inkubacije fungicidi s površinskim djelovanjem mogu dati zadovoljavajući rezultat, ako su naneseni prije isteka inkubacijskog perioda, ali ne djeluju kurativno niti eradikativno, odnosno neće izliječiti niti iskorijeniti bolest. Fungicidi s dubinskim djelovanjem mogu zaustaviti infekciju u početnoj fazi. Nakon pojave zoosporangija fungicidi neće dati potpuni učinak, ali će broj sekundarnih infekcija biti manji. U tablici su prikazani fungicidi registrirani za suzbijanje plamenjače vinove loze:

• Pret
• Sljedeće