Bolesti plodova jabuke i kruške tijekom skladištenja
Jesenske i zimske sorte jabuka i krušaka tijekom skladištenja su podložne raznim bolestima. Te su bolesti dijelom uvjetovane i produženim procesima skladištenja, posebno u hladnjačama, novijim sortama, intenzivnoj proizvodnji, jakoj i čestoj neumjerenoj gnojidbi te drugim raznim agrotehničkim i uzgojnim mjerama. Treba svakako spomenuti i u kakvim se uvjetima skladište, u boljim ili lošijim uvjetima.
Posve su drugačiji uvjeti koji vladaju u jednom podrumu kakvog seoskog domaćinstva ili recimo hladnjači nekog većeg gospodarstva. Danas svaka sorta jabuke i kruške koja se čuva ima točno određene uvjete temperature, vlage i plinova koja joj odgovara za duži period čuvanja, dakle specijalna atmosfera. No, za kraći period čuvanja svakako može poslužiti i dobar podrum. Bitno je da se bolest na vrijeme prepozna i bolesni dio voća eliminira iz skladišnog prostora da dalje ne širi zarazu.
Treba razlikovati fiziološke (bolesti neparazitske prirode) od gljivičnih bolesti (mikroorganizama). U fiziološke bolesti (bolesti neparazitske prirode) spadaju gorke pjege, Jonathanove pjege, staklavost, posmeđenje kožice – skald. Ovaj članak se bavi bolestima izazvanim djelovanjem mikroorganizmima. Od fizioloških bolesti spomenuću samo skald, jer je dosta sličan za zamijeniti s nekom drugom bolešću, a relativno se često javlja prilikom skladištenja posebno na nekim novijim sortama.
Gorka trulež (Glomerella cinqulata)
Gljiva predstavlja glavni problem kod čuvanja jabuka, a nešto manje kod krušaka u hladnjačama (sl. 1).
Do naseljavanja parazita na plodove dolazi najčešće u posljednja 2 mjeseca prije berbe. Kiše u tom razdoblju također doprinose infekcijama. Do pojave simptoma dolazi u hladnjači, najčešće od siječnja nadalje. Simptomi se također naglo javljaju kada se plodovi iznesu van na više temperature.
Na uskladištenim plodovima javljaju se svjetlosmeđe okrugle pjege koje kasnije postaju tamnije smeđe. Do fruktifikacije dolazi ispod kožice kroz koju gljiva prodire na površinu, formirajući prljavobijele vataste nakupine, često koncentrično raspoređene po leziji. U vlažnoj atmosferi iz pokožice izbijaju acervuli iz kojih izlaze spore u crvenkasto-narančastoj sluznatoj masi. Unutrašnji dio ploda ima svjetlosmeđu boju, mekan je i gorkog okusa.
Gljiva inače razara plod uzrokujući trulež tek nakon nekog vremena kad on odleži i fiziološki dozrije u skladištu. Sve dotle te gljive miruju, bez ikakvih znakova na plodu na koji su dospjele u vegetaciji.
Bolesti podležu osobito Cox orange, Zlatni delicious, Boskoop, Jonagold.
Volovsko oko (Pezicula malicorticis, Gloeosporium malicorticis)
Parazitira češće na plodovima jabuka nego krušaka. Osim na plodovima izaziva i rak – rane na drvenastim dijelovima spomenutih vrsta. Do infekcije plodova dolazi za vrijeme vegetacije i to kroz lenticele, ali i rane nastale od insekata i drugih mehaničkih povreda. Bolesti se mogu pojaviti u voćnjaku kod zakašnjele berbe. Simptomi su slični onima kod gorke truleži. Tkivo napadnuto vrstom G.malicorticis je na ivici lezije tamnije dok je centralni dio svjetlije smeđ do žut, pa se zbog toga bolest još zove "Bull´s eye rot" – volovsko oko (sl. 2).
Meka trulež plodova (Penicillium expansum)
Parazitira jabuke i kruške za vrijeme skladištenja. Često se javlja kod jabuka, ali kod krušaka izaziva veće štete (sl. 3). Do napada dolazi na mjestima oštećenja od insekata, udaraca, ogrebotina, no u povoljnim prilikama može doći do infekcije i kroz lenticele. Kod kruške su poznati slučajevi ulaska i kroz peteljku. U takvim slučajevima peteljka postaje tamna i ukočena, a dio ploda uz peteljku trune. Ovakav način zaraze je čest kod sorata Društvenka i Anjou.
Boja lezije varira ovisno o voćnoj vrsti i stadiju zrelosti, ali je uvijek u početku vodenasto, svjetlije ili tamnije smeđe-crvenkaste nijanse. Zdravi dio je oštro odijeljen od bolesnog. Unutar toga pojavljuju se u početku bijele nakupine koje s vremenom postaju zelenkastoplave kad sazriju spore. Natruli plod ima svojstven, neugodni miris. Osim ove vrste nađena je još i Penicillium crustosum.
Smeđa trulež ploda (Monilinia fructigena, Monilia fructigena)
Smatralo se da je ova vrsta parazit rana i oštećenja. Međutim do infekcije može doći i kroz neoštećeno tkivo, ali u takvom slučaju sudjeluje veći broj spora uz povećanu relativnu vlagu ili prisutnost kapljica vode. Samo mali broj spora uspijeva izazvati infekciju pa je broj infekcija uvijek manji kod neoštećenih plodova nego kod plodova koji su oštećeni. Do zaraze može doći u polju, ali isto tako u hladnjači, od zaraženih plodova, naročito pri višim temperaturama. Na kožici ploda jabuke i kruške razvije se smeđa pjega ispod koje je tkivo smeđe. Pjega se širi zahvaćajući veći dio ili čitav plod. Na plodu nastaju koncentrično poredani žuto-sivi jastučići (sl. 4). Napadnuti plodovi koji ostaju na stablu ili otpadaju i prezimljuju na zemlji glavni su uzrok zaraze.
Osim spomenutih simptoma u skladištu kod jabuka se još javlja i crna ili sterilna monilija – monilia sterile (sl. 5). Plodovi postaju crni ili tamnoljubičasti, a tkivo ispod kožice je smeđe. Do fruktifikacije gljive ne dolazi. Uzrok ovoj bolesti je Monilia laxa f.sp. mali i sve je češća u intenzivnim voćnjacima jabuke.
Krastavost plodova (Venturia inaequalis, Venturia pirina, Fusicladium sp.)
S obzirom da posljednjih godina klimatske prilike pogoduju širenju te bolesti u polju ona se javlja i u skladištu na plodovima jabuka i krušaka. Do zaraze dolazi u polju, nakon čega se plodovi sa simptomima ili u stadiju inkubacije unesu u skladište. U slučaju kada se unose zaraženi plodovi na kojima se još ne pokazuju simptomi, tijekom skladištenja pojavit će se crne pjege na kožici (sl. 6).
Trulež sjemenjače
U zadnje vrijeme na plodovima skupine delišesa, ali i drugih sorata primijećena je učestalija pojava truleži. Zaraza je uvjetovana građom plodova. Bolest se može pokazati već u polju. Na latentno zaraženim plodovima koji dospiju u skladište, dolazi do pojave simptoma i kod nižih temperatura. Zaraženo tkivo je tamnosmeđe i vrlo gorkog okusa. Dio ili čitava sjemenjača prorasla je micelijem tamnosmeđe boje. Katkada gljiva ulazi i u meso izazivajući suhu ili vlažnu trulež što ovisi o mikroorganizmu koji se nalazi u sjemenjači (sl. 7a i sl. 7b). Bolest se češće javlja poslije pretjerane gnojidbe dušikom.
Iz tako zaraženih plodova izolirane su gljive: Trichotecium sp., Fusarium sp., Alternaria alternata, Pleospora, Phoma sp., Penicillium sp., Aspergillus.
Siva Plijesan (Botrytis cinerea)
Ova gljiva je parazit rana i može se naseliti kako na jsbuke, tako i na kruške, mada se češće javlja na kruškama. Katkad izaziva i štete u voćnjaku. U skladištu izaziva trulež mesa. Lezije su obično nepravilna oblika, svjetlosmeđe zahvaćajući sve veći dio ploda, a tkivo postepeno postaje mekano (sl. 8). Nakon vađenja iz hladnjače na površini zaraženih dijelova nastaje obilna fruktifikacija gljive uz pojavu sive prevlake. Kada je gljiva zahvatila veći dio ploda mogu se u njemu formirati sklerociji. U skladištu se dodirom od bolesnih zaraza prenosi na zdrave.
Trulež od plamenjače (Phytophthora spp.)
Uzročnik truleži su P.cactorum i P.syringae koje katkada izazivaju velike štete u hladnjačama. Kožica zaraženih plodova poprima smeđu boju, a zaraženo meso ispod kožice je također smeđe (sl. 9a i sl. 9b).
Do infekcije dolazi s plodovima koji su sakupljeni sa zemlje i unose se u hladnjaču. S česticama zemlje unese se i parazit koji je stanovnik tla.
Posmeđenje kožice ploda – skald
Iako nije gljivična bolest često se javlja na sortama prvenstveno zelene boje kožice, prekasnog ili preranog termina berbe, čestih izmjena temperature u skladištima, dugog i neodgovarajućeg čuvanja, toplog i suhog vremena kod berbe. Dosta toga o mehanizmu pojave ove fiziološke bolesti se još uvijek ispituje. Glavni simptomi su posmeđenje površine kožice u nepravilnim oblicima tijekom skladištenja.
Posmeđenja se javljaju oko lenticela, a mogu preći i u dubinu mesa (sl. 10). Bolest se javlja posebno na nekim sortama (Granny smith, Macintosh, Stayman winesap). Bolest se ne manifestira u voćnjaku, već nastaje isključivo nakon određenog razdoblja čuvanja.
