Spora privatizacija državnog poljoprivrednog zemljišta koči poduzetništvo u voćarstvu
Država potiče i koči podizanje trajnih nasada
Obiteljska poljoprivredna gospodarstva Ribarić iz Dragalića i Kotarac iz Čajkovaca sadili bi i do 30 hektara voćnjaka, ali nemaju dovoljo površina, a privatizacija zemlje u vlasništvu države ne jamči im skoro rješenje tog problema!?
U posljednje vrijeme u Brodsko-posavskoj županiji vlada sve veće zanimanje za voćarstvo. Primjerice Juraj Ribarić iz Dragalića posadio je jesenas 3 hektara lješnjaka. Kao voćar početnik odlučio se za lijesku, kaže, zato što je manje zahtjevna od većine drugih voćarskih kultura.
- Zadovoljan je i cijenom lješnjaka, a kao prednost tog voća navodi što ne mora odmah nakon branja ići na tržište jer se dobro uskladištava i čuva.
Ako sve bude išlo po planu Ribarić se namjerava ozbiljnije posvetiti voćarstvu. Želi proširiti nasade lijeske, ali i podignuti druge trajne nasade: višnje, kupine, maline. Na tri hektara, kaže, ne može ostati, ali već na početku suočen je s problemima, osobito onima vezanim za zemljište.
- Mogao bih se maksimalno proširiti na 30 hektara, ali problem je nedostatak zemlje. Privatno mogu kupiti manje raštrkane parcele, ali to nije pravo rješenje za ozbiljnu i racionalnu proizvodnju, a privatizacije zemlje u vlasništvu države, kojeg u našoj općini ima dosta, dugo traje i ne zna se kada će se to završiti - kaže Ribarić.
Izvozili bi sušenje šljive
Od načelnika općine Zvonimira Karlika čuli smo da se priprema natječaj za zemljište. Nažalost, površine koje su programom raspolaganja državnog poljoprivrednog zemljišta predviđene za prodaju dat će se putem natječaja najprije u privremeni zakup na tri godine, jer na njima do sada nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi. Time će, slaže se Karlik, najviše izgubiti voćari zainteresirani za podizanje nasada, jer do ulaska u Europsku uniju vjerojatno neće na njima moći podizati nasade ni iskoristiti novčane poticaje koje nude država i županija.
Sličan problem muči i Ivu Kotarca iz Čajkovaca. Njegovo obiteljsko gospodarstvo pretprošle godine posadio je prekrasan šljivik površine 5,5 hektara. Planiraju sušiti šljivu i taj proizvod ponuditi domaćem i stranom tržištu.
- Ovi naši tereni dobri su za voćarstvo i želimo proširiti naše trajne nasade na tridesetak hektara, jer kad uđemo u Europsku uniju, s malim površinama nećemo moći konkurirati europskim voćarima. Sadili bi još šljive, višnje i jabuke, tako da cijelu godinu imamo posla - kaže Kotarac.
No, za širenje gospodarstva i toj obitelji nedostaje zemlja. A prema Kotarčevim riječima, Općina Vrpolje mogla je državnu zemlju u katastarskoj općini Čajkovci riješiti još prije nekoliko godina, ali to, izgleda, ne odgovara tamošnjim lokalnim moćnicima.
Seljak želi privatno vlasništvo
Kotarac kaže da je nedavna inicijativa premijera Sanadera i njegovih suradnika o davanju državne zemlje u koncesiju umjesto prodaje unijela novu zbrku i ogorčila mnoge slavonske poljoprivrednike.
- Obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima koncesija je neprihvatljiva. Seljak želi zasnivati i širiti svoje gospodarstvo na privatnom vlasništvu. Cilj nam je ostati na zemlji i na selu. Ako se država želi zaštiti od mogućih manipulatora, onih koji kupljenu zemlju kasnije planiraju prodati strancima, neka to zakonski spriječi pravom prvokupa - kaže Kotarac.
Prema sadašnjem zanimanju voćara za kupnju državnog zemljišta, samo u Brodsko-posavskoj županiji površine pod voćnjacima proširile bi se možda i za nekoliko stotina hektara. Nažalost, dok na jednoj strani država i županija novčano potiču nacionalni program podizanja trajnih nasada, na drugoj strani, čini se, sporost u privatizaciji državne zemlje i kojekakve “igre bez granica” koje se vode u pojedinim općinama, ozbiljno koče širenje obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i njihove poduzetničke ideje.
Vjeko Hudolin