Tumor vinove loze
(Agrobacterium tumefaciens)
Općenito. Ova bakterija može parazitirati na mnogo biljaka, voćkama, vinovoj lozi i šumskom bilju. U Hrvatskoj je bolest prisutna, ali ne mnogo raširena. Sorte i podloge imaju različitu osjetljivost.
Biologija. Tipičan je parazit rana, a na pojavu i širenje bolest znatno utječe kvaliteta i higijena prilikom cijepljenja, odnosno brzina i kvaliteta srašćivanja spojnog mjesta, kao i otpornost podloge i plemke. Zaraza se može razviti i kroz povrede nastale od tuče, smrzavanja, pri rezidbi, obradi tla, prolazu strojeva i tako dalje. Bakterije se s mjesta zaraze prenose biljnim sokovima, a uglavnom se kreću od korijena prema vrhu. Novi tumori se u proljeće stvaraju u blizini starih, a zatim i drugdje. Stari tumori se u jesen počinju raspadati, a bakterija prezimi nešto dublje u tkivu. Raspadanjem tumora ona dospije u tlu gdje se može održati i više od godinu dana i biti sposobna širiti zarazu. Trajanje života u tlu ovisi o tipu tla, vlažnosti kao i o pH tla iako ima manji utjecaj. Bakterija se može razviti u širokom rasponu temperatura, 0 – 37°C, i pri relativnoj vlazi zraka 80%. Razdoblje inkubacije traje dugo pa se tumor može pojaviti tek nakon dva mjeseca iza infekcije. Nepravilna gnojidba povećava bujnost i produljuje vegetaciju što povećava osjetljivost biljke na infekcije. Kasni proljetni mraz može stvoriti rane preko kojih može doći do infekcije.
Simptomi. Tumori mogu nastati na stablu čokota, krakovima, rozgvi i korijenju. Na vinovoj lozi tumori nastaju najčešće na nadzemnim organima. Ako infekcija nastane za vrijeme cijepljenja, tumoraste se izrasline pojavljuju na mjestu srašćivanja podloge i plemke. Oblik tumora je okruglast, loptast ili izdužen, ali tumorčići se mogu spojiti pa nastaje oblik kontinuirane proliferacije, pogotovo na krakovima ili lucnjevima. Tumori se s vremenom povećavaju te su blijedo žute do svijetlosmeđe boje. Najveći tumori obično ne prelaze do 10 cm u promjeru. Starenjem postaju tamniji, a površina od mekane postaje hrapava. U njih ulaze saprofiti koji tijekom jeseni i zime dovode do truljenja tumora koji se raspadaju. U proljeće se na tim mjestima javljaju sekundarni tumori koji su manji. Na lucnjevima nastaju duguljasta zadebljanja, a nakon pucanja kore mali tumori izbijaju na površinu u nizu jedan do drugoga u dužini od više od 10 cm. Ovaj tip tumora izaziva vidljive štete jer propadaju pupovi u blizini tumora, a mladice slabo napreduju. Lišće već u kolovozu mijenja boju. Čokot slabi i skraćuje mu se životni vijek zbog veće potrošnje hranjivih tvari te na kraju propada.
Zaštita. Najvažnije mjere suzbijanja ove bolesti su preventivne, a sastoje se od više postupaka. Najvažnije je imati zdrav sadni materijal. Pri izboru površine za sadnju potrebno je izabrati onu koja nije podložna proljetnim mrazevima, a na rizičnim parcelama treba saditi manje osjetljive sorte na manje osjetljivim podlogama. U vinogradu treba provoditi sve agrotehničke mjere kako bi se postigla što veća vitalnost čokota. Ako se utvrde simptomi bakterijskog raka na biljnim dijelovima potrebno je rezom odstraniti zaraženi dio kraka ili rozgve i spaliti ga, a kasnije alat za rezidbu dezinficirati. Mjesto reza treba premazati 2%-tnom otopinom fungicida na osnovi bakra. Čokot se tako ne može izliječiti, ali mu se produžuje vijek i ublažuju posljedice bolesti.