Botrytis cinerea Pers. - siva plijesan vinove loze

        Siva plijesan ubraja se u jednu od 4  najznačajnije bolesti vinove loze - uz plamenjaču, pepelnicu i crnu pjegavost. Ova bolest tipična je za vinograde tzv. "visokog standarda", odnosno intenzivnog uzgoja. Štete od sive plijesni se konstantno povećavaju uz povećanje uroda grožđa po ha. U pravilu povećanje uroda povlači za sobom i povećanu opasnost od jačeg razvoja sive plijesni. Evo nekoliko osnovnih uzroka povećanja uroda grožđa te razloga za jaču zarazu:

  • novi klonovi (sorte) selekcionirani su na visoki urod, stabilnu rodnost i kompaktne (zbijene) grozdove
  • koriste se bujnije podloge
  • gnoji se puno više mineralnim, a manje organskim gnojivima
  • blaži fungicidi na usporavaju rast vinove loze pa je čokot puno bujniji
  • ostavlja se više lisne mase za bolju asimilaciju i bolju zriobu, a nedostatak radne snage uvjetuje slabije čišćenje zaperaka
  • uzgoj na žici uvjetuje zbijanje lisne mase

 

SIMPTOMI:

        Gljiva, uzročnik bolesti zarazi grozdiće pred cvatnju, u cvatnji i nakon cvatnje, peteljčice i bobe u grozdu. Zaraza je još vidljiva na lišću i zelenoj rozgvi što je ipak manje značajno. Mladi grozdići zaraze se u uvjetima dugog perioda vlažnog i hladnog vremena. U tim uvjetima grozdići nakon zaraze uzročnikom dobiju vodenast izgled te se brzo osuše i propadnu. Za vlažnog i toplog vremena takve grozdiće prekrije prevlaka sive plijesni. Ako ne nastupe topli i vlažni uvjeti osušene grozdiće teško ćemo razlikovati od rane zaraze plamenjačom. Zato ih treba staviti u zatvorenu posudu sa vlažnim filter papirom. Nakon fruktifikacije, na propalim grozdićima formirat će se bijela prevlaka (ako je uzročnik zaraze plamenjača) ili siva prevlaka ( kada je uzročnik zaraze siva plijesan). Rani napad sive plijesni javi se vrlo rijetko kada može uzrokovati velike štete.

        Najčešće siva plijesan zarazi vinograd u fenofazi završetka cvatnje. Gljivica Botrytis cinerea kao saprofit naseli se na ostatke odbačenih cvjetova (prašnici, kapice). Posebno se jako razvije u uvjetima slabog čišćenja grozdića (slab vjetar, kiša ili rosa), kad se «nahrani» ugljikohidratima iz ostatka cvjetova, ojača i prodre u zelenu bobicu, peteljku i peteljčicu. Ulazak u zelenu  bobicu može izazvati njeno propadanje (kao i petljki i peteljčica) i tu fazu zovemo «zelena plijesan». Često se ova faza ne zamjećuje, ili nije jako uočljiva. Gljivica se često "pritaji" 1-2 mjeseca te čeka početak zriobe bobica. Posljedica je jaka pojava sive plijesni (truleži) u fazi šaranja i zriobe, kad gljivica dobije puno šećera u bobici,  uz povoljne uvjete za razvoj (vlaga i toplina). Ovo je jedan od najznačajnijih načina razvoja sive plijesni.

        Siva plijesan prodire u bobice i kroz otvorene rane različitog porijekla (napad grožđanih moljaca, jak napad pepelnice-pucanje bobe, plitak korijen nakon jače kiše-pucanje bobe, jak vjetar, tuča, ose pred zriobu ...).

        Daljim razvojem, gljvica razvija micelij i hifama urasta u tkivo peteljčica i peteljki, macerira tkivo koje s vremenom nekrotizira. U takvom grozdiću mogu se pronaći crno-smeđe nekroze na opisanim organima. Zbog nekroze prekida se kolanje sokova, bobe se slabo hrane pa se smežuraju i osuše. Gljiva se u smežuranim bobama još jače širi i formira sivu prevlaku (paučinu) od konidiofora s konidijama. Često se ovaj proces odvija u unutrašnjosti grozda pa je velika vjerojatnost da u sortama zbijenog grozda vinogradar neće primjetiti sivu prevlaku. U zbijenom grozdu gljivica prelazi iz bobe u bobu, a često zarazi i glavnu peteljku uslijed čega propadne veći broj bobica. Sve ovo odvija se u fazi zelenih bobica i pod imenom "zelena plijesan". U iznimno povoljnim uvjetima za zarazu, moguća je zaraza zelenih boba na vanjskom dijelu grozda, kada i one poplave, posmeđe i osuše se. Za toplog i vlažnog vremena prekrije ih siva prevlaka. U opisanoj fazi gljiva iznimno jako fruktificira i stvara potencijal za zarazu grozdova u fazi zriobe. Obično se jače zaraze uoče tijekom kolovoza i rujna, ovisno o vremenskim uvjetima i vremenu dozrijevanja sorte. Ovo je direktno štetna faza razvoja sive plijesni koja uzrokuje gubitke uroda i snižava kvalitetu ubranog grožđa. Zaraza u ovoj fazi očituje se u promjeni boje zaražene bobice. Boba postupno smeđi, raspuca se i suši (pri sušnim uvjetima) ili truli (pri vlažnim uvjetima). Moguće je i otpadanje boba uslijed propadanja peteljki. Zaražene bobe pokriju se sivom prevlakom, a širenje bolesti u povoljnim uvjetima potakne vinogradare na raniju berbu. Intenzitet širenja sive plijesni u bobicama ovisi o odnosu šećera i kiselina; porastom šećera i sniženjem kiseline pojačava se intenzitet širenja. Širenje bolesti biti će moguće ako je stvoren jaki potencijal bolesti u prethodnoj fazi razvoja vinove loze, odnosno ako nisu do tada nisu poduzete mjere suzbijanja.

        Osim što napada bobice i grozd te umanjuje kvalitetu grožđa i vina, gljiva za vlažna vremena može napasti i tek istjerale pupove, vrhove izboja i listove. Pup i dio izboja odumre, a list dobije smeđe pjege. Ipak ove štete nisu velike.

BIOLOGIJA:

        Gljiva, uzročnik bolesti, proširena je posvuda kao ubikvist i polifag. Prezimi u formi micelija na kori jednogodišnjeg drva, a posebno na ostacima glavne peteljke koja ostane na čokotu. Povremeno se na odumrlim i slabo razvijenim čokotima formiraju sklerociji (gusti splet hifa) veličine sitnog graška. U uvjetima toplog i vlažnog vremena na miceliju koji je prezimio na kori i na sklerocijima formira se obilje konidiofora s konidijama u vidu sive prevlake. Na ostacima drugih biljnih vrsta moguća je pojava sive prevlake. Konidije iz sive prevlake, nošene vjetrom, u vrijeme cvatnje i iza nje, nasele grozdiće. Počinje prva faza faza zaraze kada se ne vide štete, a gljivica je prisutna u zelenoj bobi. Slijedi druga faza (faza zelene ili kisele plijesni), pa na kraju, u fazi od početka zriobe do berbe,  treća, direktno štetna faza. U povoljnim prilikama bolest "eksplodira". U trećoj fazi razvoja sive plijesni gljivica prodire kroz kožicu bobe putem rana uzrokovanih:

  • napadom grozdovih moljaca
  • napadom osa
  • tučom
  • naglom kišom u intentivno gnojenom vinogradu (zbog čega čokoti imaju plitak korijen koji brzo upije veliku količinu tekućine i uzrokuje pucanje boba)
  • jakom zarazom pepelnicom
  • rastezanjem kožice koja dobije sitne ranice
  • direktnom perforacijom kožice (pomoću apresorija) zbog ojačanja uslijed intenzivne ishrane gljive na iscurenim sokovima iz zrelih, puknutih boba
  • širenjem gljive iz bobe u bobu u zbijenim grozdovima pred berbu


        Direktni gubici posljedica su otpadanja, truleži i sušenja grozdova. Gljiva negativno utječe na kvalitetu vina koje dobije intenzivnu boju (zbog nazočnosti enzima peroksidaze), lako se i brzo lomi, miriše na plijesan te sadrži mnogo nepoželjnih tvari. Uslijed ranije berbe često je u moštu manja količina sladora što također otežava proizvodnju kvalitetnih vina.

        Konidije Botrytis cinerea kliju već pri temperaturi od 1-3°C, dok je optimalna temperatura razvoja 20-30°C, kada kliju za 5-8sati. Konidije kliju samo u kapi vode (od kiše i rose). Nakon klijanja gljiva treba vodu i ugljikohidrate za brzo širenje. Nakon prodora u "meso" bobe gljiva razvija micelij koji uzrokuje maceraciju tkiva te uslijed toga sadržaj bobe posmeđi. Sličan ali sporiji proces odvija se u peteljčicama i peteljkama kada se uslijed maceracije tkivo ispod kore omekša. S takvih peteljki kora se može skinuti-oguliti. U vlažnim uvjetima svi zaraženi organi čokota formiraju sivu prevlaku.

OSJETLJIVOST BOBE NA SIVU PLIJESAN

        S dozrijevanjem raste osjetljivost bobe na infekciju sivom plijesni tj. broj infekcija naglo raste. Razloga je više:

  • u vrlo povoljnim uvjetima akumilira se enorman broj konidija
  • infekcijska hifa lakše preforira tanju i mekšu kutikulu i epidermu zrelih boba
  • kožica zrelih boba ima više pukotina
  • gljivi je na raspolaganju više ugljikohidrata iz puknutih boba što gljivu dodatno osnaži za perforaciju
  • tijekom zriobe bobe sadrže više ugljikohidrata, a manje kiselina, što olakša prodor iz bobe u bobu
  • na kutikuli bobe u zriobi više je ekskreta koji pogoduju za ishranu gljive

 

SUZBIJANJE:

        Maksimalno 4 tretiranja s kvalitetnim pripravcima osigurat će zdravo grožđe i u vrlo lošim godinama za vinogradare.

  1. odmah nakon cvatnje pripravcima na bazi:  ciprodinil ili pirimetanil,
  2. pred zatvaranje grozda pripravcima na bazi: boskalid ili pirimetanil
  3. u šaranju ili omekšavanju boba pripravcima na bazi: fenheksamid, fludioksonil+ciprodinil ili boskalid,
  4. 3-4 tjedna pred berbu pripravcima na bazi: fludioksonil+ciprodinil ili fenheksamid,

 

Aktivna tvarNačin djelovanjaVrijeme primjenePreparat
ciprodinil LS po završetku cvatnje  
pirimetanil LS po završetku cvatnje  
boskalid S pred zatvaranje grozda CANTUS
pirimetanil LS pred zatvaranje grozda  
fenheksamid LS u šaranju boba  
fludioksonil+ciprodinil LS u šaranju boba  
boskalid S u šaranju boba CANTUS
fludioksonil+ciprodinil LS 3-4 tjedna pred berbu  
fenheksamid LS 3-4 tjedna pred berbu  


LS-lokalni sistemik
S-sistemik

Navedena preporuka sadrži antirezistentnu strategiju i preporuča najviše dva tretiranja istim pripravkom tijekom vegetacije. Pripravci su pozicionirani s obzirom na njihove biološke mogućnosti (performanse) i svaki od njih će u preporučenoj fenofazi razvoja vinove loza pokazati maksimalnu djelotvornost.
Vodite računa o karenci primjenjenih pripravaka.
Ujedno treba voditi računa o sljedećem faktorima koji mogu umanjiti broj prskanja uz povoljne vremenske uvjete:

  • saditi manje osjetljive sorti (sorte zbijenog grozda su osjetljivije)
  • saditi vinograd okrenut u smjeru puhanja najčešćih vjetrova
  • redovito suzbijati grožđane moljce
  • za suzbijanje peronospore i crne pjegavosti primjenite fungicide pred cvatnju i nakon cvatnje koji dodatno djeluju i na  sivu plijesan
  • potrebno je skidati lišće oko grozdova
  • potrebno je uklanjati zaperke
  • gnojidbu treba izbalansirati
  • vinograd održavati čistim od korova


Obavezno se pridržavati proizvođačkih uputa za primjenu priloženih uz proizvod i voditi brigu o pravilnom zbrinjavanju ambalaže (CROCPA).